Nakon što su mjesecima iznošene tvrdnje pojedinaca (pa i samog Tužiteljstva BiH koje je provodilo istragu) o tome kako je 100 respiratora nabavljenih prošle godine u ovo vrijeme, tokom prvog vala pandemije, potpuno neupotrebljivo za kliničko liječenje, neki su čak tvrdili i za pacijente oboljele od koronavirusa (mada u svijetu ne postoje respiratori namijenjeni isključivo za oboljele od ovog virusa), zatim da su toliko opasni da od njih mogu pucati pluća pacijenata, da je Vlada Federacije BiH uludo potrošila preko 10 miliona KM, da su te pare čak i pokradene…, vrlo tiho je prošla informacija da su ti respiratori instalirani u bolnicama, da su verificirani od strane nadležne agencije i da se, napokon, koriste za pomoć pacijentima oboljelim od koronavirusa. I to u trećem valu pandemije koji je pogodio BiH, odnosno Federaciju, u vrijeme kad su bolnice pune, a respiratori puno potrebniji nego i u martu prošle godine kada je zbog rigoroznih mjera bilo puno manje oboljelih.
Kampanja vođena protiv nabavke respiratora i tvrdnje da nisu ispravni povezivana je s tzv. media planom Tužiteljstva BiH kojim je „krivicu premijera“, Fadila Novalića, dokazivalo putem medija, na šta je više puta ukazivala advokatica premijera, Vasvija Vidović. Potvrda tome je činjenica da su se tokom istrage mnogi „dokazi“ pojavili u javnosti tereteći premijera, ali i neka druga (zvučna) imena iz vrha SDA, „dokazujući“ da je kompletna nabavka respiratora urađena mimo zakona, da su sredstva pokradena, a respiratori neispravni. No, nakon maksimalnog, zakonom propisanog vremena za istragu tužitelji nisu uspjeli pronaći te (NN) nalogodavce, ali su na osnovu prikupljenih „dokaza“ optužili premijera i druge koji su učestovali u nabavci 100 respiratora, ne odustajući od tvrdnji da su respiratori neupotrebljivi.
No na zadnjem ročištu ih je demantirala pravna zastupnica Premijera, pokazujući u sudnici fotografiju respiratora koji su u funkciji. Početak suđenja, uz iznošenje uvodnih riječi odbrane pokazao je da će svakako biti zanimljivo pratiti ovaj proces, odnosno da nije baš sve onako kako tvrde tužitelji i kako je plasirano kroz media plan. Advokatica Premijera Vidović, nakon što je pregledala kompletan dokazni materijal, u uvodnoj riječi je ponovila da Tužiteljstvo nema dokaza protiv Premijera.
Ovdje svakako treba podsjetiti da smo mi već nekoliko puta pisali o tome, kao i o nekim drugim istragama Tužiteljstva BiH koje su povezivane s određenim političkim obračunima i da su pojedini tužitelji, na čelu s glavnom tužiteljicom, nažalost, pristali da budu u funkciji toga. Koliko smo bili u pravu potvrdila je oslobađajuća presuda direktoru Obavještajne službe BiH, ali i odbijanje potvrđivanja druge optužnice protiv njega na kojoj su tužitelji insistirali iako je Sud BiH već bio jednom odbio zbog nedostatka dokaza. Kao i još neki propali slučajevi.
No, zahvaljujući uspješnom media planu Tužiteljstva BiH i atmosferi stvorenoj u javnosti potvrđivanje optužnice protiv premijera skoro da je bilo neupitno. Nezvanično, tih dana se u Sudu BiH komentiralo da nema tog sudije koji bi upravo zbog „pritiska javnosti“ smio odbaciti tu optužnicu, bez obzira na priložene dokaze. A o kakvim dokazima se radi, sudeći po tvrdnjama advokata, kao i informacijama koje su se u međuvremenu pojavile o tome ko su bili posrednici u ovom poslu, a s kojima premijer Novalić nije imao apsolutno nikakvog kontakta, kao ni sa samom nabavkom respiratora nakon što je Vlada jednoglasno donijela odluku o nabavci medicinske opreme i za to zadužila Federalnu upravu civilne zaštite, prebacujući joj i dio sredstava za to – pokazat će se vrlo brzo, već na narednim ročištima.
U kontekstu navedenog svakako treba posmatrati i novi zahtjev Tužiteljstva BiH da se premijeru (i ostalima) zabrani obavljanje dužnosti, zbog kako je na današnjem ročištu tužitelj Mirza Hukeljić obrazložio, njihove želje da obezbijede „vođenje postupka bez uticaja“ i da imaju već zabilježene uticaje „nekih“ na postupak. Koliko je neozbiljno ovo tumačenje potvrdio je sam Hukeljić kada je na pitanje predsjedavajuće Vijeća, sutkinje Begović, da kaže ko je i na koga uticao, odgovorio da „sada ne želi navoditi imena svjedoka zbog eventualnih mjera zaštite koje bi mogli tražiti“?!
Treba li podsjećati da je istraga okončana, a optužnica napisana upravo i na osnovu izjava koje su tužitelji uzeli od tih svjedoka. Zbog čega ne stoji ni njegov drugi argument kako su i prošle godine predlagali pritvor za Premijera upravo zbog „vršenja uticaja“ (zaboravljajući da ih je i tada Sud odbio zbog nedostatka dokaza za njihove tvrdnje). Uostalom o osnovanosti ovog zahtjeva, sve je rekao sam tužitelj Hukeljić koji je na pitanje sudije Perića (član Vijeća) da li je nakon podizanja optužnice bilo pritisaka nad svjedocima, odgovorio da nije.
Vijeće će, kako su rekli, u zakonskom roku donijeti odluku o ovom zahtjevu Tužiteljstva, no čini se kako je već sada jasno kakva će ona biti. Kao što je jasno da je cilj Tužiteljstva, bez obzira na ishod suđenja, kad već ne mogu ponovo hapsiti Novalića, onda da ga na svaki način pokušaju onemogućiti da obavlja premijersku dužnost. Što bi, nesumnjivo, izazvalo veliki haos u Federaciji s obzirom na aktuelnu političku situaciju, na šta je ukazala i njegova pravna zastupnica Nina Karačić, i što bi u ovom trenutku, s obzirom na pojačane pritiske HDZ-a da se mijenja Izborni zakon BiH, išlo na ruku samo – Draganu Čoviću, odnosno time bi dobio jako „pregovaračko“ oružje protiv Bakira Izetbegovića, čime bi, uz nezvaničnu podršku pojedinaca iz međunarodne zajednice možda napokon i uspio progurati izmjene Izbornog zakona BiH i sebe obezbijediti kao legitimnog predstavnika Hrvata u BiH, a time bi u konačnici i definitivo bila potvrđena podjela Bosne i Hercegovine, ali i pobjeda planova koji su devedestih doveli do agresije Srbije i Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu.
N.M
(Vijesti.ba)
