Selektor fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine Robert Prosinečki prije objave spiska za prijateljske utakmice Zmajeva sa Bugarskom (23. mart) i Senegalom (27. mart) obavio je razgovore s brojnim reprezentativcima i kandidatima za seniorsku selekciju naše zemlje.
Među njima se našao i stoper Celtica Jozo Šimunović, koji je prema riječima Prosinečkog, objasnio kako ne želi igrati za fudbalsku reprezentaciju BiH. Kasnije je odluku svog defanzivca dodatno elaborirao i menadžer Celtica Brendan Rodgers, kazavši kako mu je Šimunović rekao da je “njegovo srce na drugoj strani”.
Nije Šimunović prvi, ali nadati se da je posljednji za kojeg su se “ganjali” papiri, slao zahtjev UEFA-i za promjenu sportskog državljanstva, bilo je takvih ili sličnih slučajeva još u prošlosti.
Dok su Zmajevi bili ispod 50. mjesta na FIFA-inoj rang-listi, rijetki kojima je porijeklo ili mjesto rođenja davalo mogućnost da biraju između Bosne i Hercegovine i neke druge zemlje, redovno su “otkantavali” N/FSBiH. Situacija se u dobroj mjeri promijenila kada je krajem 2013. godine postalo jasno da će naša A selekcija prvi put u svojoj historiji izboriti plasman na Svjetsko prvenstvo.
“Korpicu” bh. selektorima uručivali su i pojedini sadašnji Zmajevi, dok su čekali poziv “sa druge strane”, iako će to sada teško reći i priznati.
Brojne fudbalere i sportiste izgubili smo i zbog nesposobnosti administracije da ih privoli da zaigraju pod zastavom BiH, ali mnogo je i onih poput Šimunovića koji su rekli pa porekli.
Osim stopera koji je sportsko državljanstvo promijenio na osnovu svojih korijena, lažna obećanja o nastupu za fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine slušali smo svojevremeno od Eldina Jakupovića, Muamera Tankovića, Dine Arslanagića i Harisa Seferovića. Neki od njih, poput Jakupovića, kasnije su se posipali pepelom ne bi li na njihovu adresu stigao novi poziv sa Slatkog ćošeta.
Nisu se ove stvari dešavale samo u “A” selekciji. Bilo je sličnih i u mlađim kategorijama, pa je tako Dennis Salanović obećao funkcionerima N/FSBiH obući dres sa grbom BiH, a nedugo zatim je upravo protiv naše zemlje debitovao na Tušnju za Lihtenštajn. Danas nosi dres švicarskog drugoligaša Rapperswila. S Ajdinom Hrustićem, mladim fudbalerom Groningena, situacija nije baš identična, no uvrštavanje na spisak Vinka Marinovića izignorisao je bez ikakvog objašanjenja.
Srećom, u posljednje vrijeme omladinske selekcije, u kojima većinu čine igrači iz domaćih klubova, na terenu su potvrdili da u domaćem fudbalu ima kvalitete, te da selektori i razni stručnjaci ne moraju baš poludjeti za svakim fudbalerom čije se prezime završava uglavnom na “ić”, a koji igra u inostranstvu.
Znaju i djeca u BiH šutati lopte, a potvrdila su to u posljednjih nekoliko godina. Nadati se da će članovi kadetske, juniorske i mlade reprezentacije ovu našu konstataciju potvrditi u narednim danima, sve kako ne bismo moljakali nekakve “Šimunoviće” dok imamo svoje “Šerbečiće”.
zavnews/faktor
