Previše se oko nas skupilo lažnog sjaja, previše se oko nas odigralo uloga, predugo su na licu bile maske, da se više pitamo da li je nešto još doista onako kako jest ili svugdje ima glume?
Ima li još one jednostavnosti u koju smo vjerovali? Postoje li još oni koji znaju koliko je sveta stvar dati i održati riječ, obećati i obećanje izvršiti? Gdje su oni koji će te braniti kada pogriješiš, oni koji će stati na tvoju stranu kada padneš?
Previše se oko nas skupilo lažnog sjaja i sada nas bode u oči ta silna izvještačenost i umjetnost. Lica koja nisu lica. Uvjerili su nas da su bitne marke koje nosimo, mjesta na koja izlazimo, tipovi s kojima smo o društvu a kada povjerujemo u sve te laži na kraju opet shvatimo da ništa nismo dobili, niti doživjeli. Ne može praznina ispuniti prazninu. Vidi se kome nije stalo do nas i ko je tu samo radi nekih interesa.
Ljudi koji nemaju unutrašnju ljepotu ne mogu primijetiti ni vašu. Ljudi koji bi druge nasamarili, prevarili, žedne preko vode preveli, misle da ste i vi takvi. Kroz svoje okno posmatraju svijet oko sebe. To su ljudi kojima je bitno samo ono šta će reći, kakav će dojam ostaviti, ko će to čuti i šta će time proizvesti i dobiti. No nije im bitno što to ne dolazi iz srca i što to zapravo i nije istina. Bitno im je dobiti ono što treba.
Previše se oko nas skupilo lažnog sjaja i ne osjećamo se više lijepo u tom svijetu. Željeli bismo se okružiti jednostavnim ljudima, onima s kojima ne moraš birati riječi i postavljati masku na lice, željeli bismo biti onakvi kakvi doista jesmo. Biti sam u takvom svijetu doista je teško a pogaziti sve ono u što vjeruješ još teže. Na sreću oko nas ima još osoba koje razmišljaju i vole poput nas, pronađimo ih i napravimo našu zajedničku oazu gdje će makar malo ovaj svijet biti bolji nego što jest.
