Svi mi duboko u sebi nosimo jedan sjajni svijet naših snova. Idući kroz život zapinjemo na različitim preprekama te ih pomalo počinjemo zanemarivati.
Kada to zanemarivanje pređe u naviku shvatimo da je svakim danom slika naših snova sve bljeđa i bljeđa. Na koncu shvatimo da se više nemamo za što boriti i nemamo prema čemu težiti. Donosimo nekoliko stvari o tome kako svojim načinom života osuđujemo svoje snove na propast.
Pronalazimo izgovore zašto ih ne možemo ostvariti.
Čovjek je biće izgovora. Ovo su neki od najčešćih: Ne mogu to napraviti, nisam znao, nisam bio u mogućnosti, nisu bili pravi uvijeti, nije bilo suđeno i tako dalje. Kada prvi put upotrijebimo jedan izgovor to je kao da ulazimo u začaran krug iz kojega kasnije teško možemo naći izlaza.
Prestajemo vjerovati u njih.
Vjerovanje je ono što našem životu daje snagu i polet. Dokle god vjerujemo u neki cilj pred nama usmjeravamo sebe prema njemu. Kada naša vjera prestane, tu završava naš put. Upravo zato životni put mnogih ljudi završava na mjestu gdje je prestala njihova vjera u snove. Tu se život počinje pretvarati u životarenje.
Počinjemo tražiti prečice.
U životu smo često skloni ići linijom manjeg otpora. Htjeli bismo postizati olimpijske rezultate ali ne bismo željeli trenirati onako kako to čine pravi olimpijci. Željeli bismo biti dobri igrači ali ne bismo željeli vježbati i jedino rješenje koje nam se tu nameće jest traženje prečica koje će nas dovesti do cilja. U životu tih prečica nema.
Prebacujemo odgovornost na druge.
Svi bismo mi htjeli ubirati zasluge nekoga uspjeha ali malo je onih koji će kada nastupe problemi izložiti sebe i svim silama tražiti rješenje. Uglavnom tada se počinjemo oslanjati na druge. Drugi nemaju naš san i ne mogu nas dovesti do njega. Drugi nisu za njega odgovorni i nemaju zadatak izvršiti ono što mi trebamo.
Očekujemo da će sve u životu ići lako.
Doista ništa što je vrijedno ne nalazi se na putu. Zlato treba otkrivati, talente treba razvijati, strmi put do vrha planine treba preći. Ne možemo samo nešto zaželjeti, puhnuti svjećice i čekati da se želja ostvari. Život traži da zasučemo rukave i da znojem dođemo do pobjede. Samo tako znam da naš cilj doista vrijedi.
Mario Žuvela/savjetnikuspjeha
