Carl Sandburg je jednom rekao: Ništa se ne događa ako se prethodno nije dogodio san.
Nema uzbudljivijeg iskustva od iskustva ponovnog ustajanja nakon pada. Padovi su naša svakodnevnica, posljedica pretvaranja naše nevidljive vizije u konkretna ostvarenja i postignuća, koja ipak ne idu takvom brzinom kakvom smo se u početku nadali. Padovi u životu nisu znak našeg neuspjeha, oni su znak uspjeha, jer dok padamo to je znak da idemo naprijed, da ne stojimo na mjestu, već hrlimo ususret našim snovima.
No na svakom padu susrećemo se sa prijelomnom odlukom; odustati ili krenuti naprijed. Mnogi će tada reći: potrošio sam sve svoje snage, nemam više motivacije, ne vjerujem u bolju budućnost, želim se vratiti u kakvu takvu sadašnjost. No jedno je pitanje tada ključno: možemo li se ostatak svoga života pomiriti s činjenicom da smo mogli živjeti svoj san, a nismo, samo zato jer smo u jednom teškom trenutku odustali, jer nije bilo vidljivih rezultata i pomaka.
Stoga je imperativ samo jedan: duboko udahnuti i pokušati ponovno. Ne treba vam veća inspiracija od toga. Snovi će s vremenom početi sve više uzimati svoj vidljivi oblik što više budete padali i ustajali, ali trebate biti svjesni da na početku morate ići naprijed iako ništa ne vidite i ništa ne osjećate. U jednom trenutku dogodit će se prijelomna tačka i vaši će snovi početi poprimati obris kakvim ste ih mogli vidjeti samo u svojoj mašti.
Ljudi koji su došli do ostvarenja svojih snova, nisu imali niti jednu magičnu formulu, nisu imali niti više saznanja nego što mi imamo, nisu imali niti veće šanse od nas, ali učinili su samo jedno: duboko udahnuli i krenuli dalje. Tako jednostavno, a tako nevjerovatno. Upravo nam to saznanje govori da se svi nalazimo u istoj startnoj poziciji i na nama je da odlučimo šta ćemo dalje od svoga života učiniti. Predati se ili ići naprijed.
savjetnikuspjeha
