Nakon što je prije par godina uveden sistem registracije poljoprivrednih gazdinstava u FBiH, neuređeno stanje u poljoprivredi se donekle popravilo. Registar poljoprivrednih gazdinstava je dao svoje rezultate posebno u kontroli podnošenja zahtjeva za poticaj, te u svakom momentu je evidentno brojno stanje, površina korištenog zemljišta i sl. Međutim ono što je najbitnije je pružanje tačne informacije.
Bez prave informacije i podataka nema realnog stanja proizvodnje, te nema kvalitetne pripreme i analize budućih poticaja ili strateškog opredjeljenja poljoprivredne proizvodnje. Protekle, kao i ove godine zabilježen je rapidan broj porasta RPG-ova. Negdje oko 70% ukupne poljoprivredne proizvodnje u BiH zasniva se na malim porodičnim gazdinstvima. Evidentno je da će taj broj rasti i u 2017. godini, međutim jesu li zaista svi oni koji se i registruju spremni za bavljenje poljoprivredom? Ako se postavi i malo rigoroznije pitanje, jesu li spremni držati se dobre poljoprivredne prakse!?
Upisom u RPG-a se ne postaje poljoprivrednik
Upisom u Registar poljoprivrednih gazdinstava klijent koji se bavi nekom od poljoprivrednih proizvodnji postaje nosioc gazdinstva, što mu daje za pravo sebe nazivati poljoprivrednikom. Apsurdno je smatrati svakog upisanog nosioca RPG -a “pravim” poljoprivrednikom ili farmerom. Opravdano je što se u istom košu nalaze proizvođači koji obrađuju 500 m2 zemljišta, farmeri sa 2 goveda i oni koji obrađuju na hektare zemlje ili farmeri sa preko 100 muznih ili tovnih goveda, ali da li se zaista svi pridržavaju načela dobre poljoprivredne prakse?
U prevodu svaki “novi” poljoprivrednik bi trebao da zna kako bezbjedno proizvoditi zdravu hranu, a istovremeno ostvariti ekonomsku dobit i zaštitu životne sredine. Nepridržavanjem principa dobre poljoprivredne prakse, poljoprivrednik štetu ne nanosi samo sebi, već i ostalim susjednim imanjima. Stoga pored registracije svakako poželjna bi bila i edukacija za planiranu proizvodnju što mnogi vrlo često izbjegavaju, smatrajući da je to gubljenje vremena.
Poštujte ravnotežu ekosistema
Nestručnim radom i aktivnostima svaki poljoprivredik, naročito “početnici” mogu nanijeti mnogo štete ekosistemu, susjedima ali i sami sebi. Nestručnim djelovanjem poljoprivrednik postaje opasnost. Opasnost od koje se narušava zemljište, voda, te biljni i animalni genetski resursi. Veliki broj poljoprivrednih aktivnosti su označene kao rizične, poput nepravilne upotrebe fitofarmaceutskih zaštitnih sredstava, korištenjem nedozvoljenih tvari zaštite i đubrenja, korištenje antibiotika u animalnoj proizvodnji, nepoštivanje roka karence, nepravilno konzerviranje i priprema hrane za stoku itd.
Pravilnom obukom i edukacijom rizik po čovjeka ali i okolinu se može svesti na minimum. Stoga preporuka svima koji su početnici u poljoprivrednoj proizvodnji je izreka: bolje pitati, nego skitati. Osim, svima nerado poželjnog prelistavanja stručne literature, dobro dođe savjet stručnjaka ili iskusnog kolege farmera koji se duži vremenski period bavi poljoprivrednom proizvodnjom.
Poljoprivredna proizvodnja ima pravila
Početnici u poljoprivrednoj djelatnosti su poput vozača koji tek nakon položenog ispit izlazi na saobraćajnicu. Ne poštujući pravila ugrožava ne samo sebe već i ostale učesnike. Isto je i u poljoprivredi. Mnoge zakonske regulative postavljene su kako bi se poštovala pravila po kojima ne bi dolazilo do narušavanja ekosistema ali i zdravlja svih ljudi. Evidentan porast upisanih poljoprivrednih gazdinstava u RPG, nameće potrebu za redovnijim kontrolama i uspostavljenim sistemom monitoringa svakog poljoprivrednog gazdinstva.
U periodu kada poljoprivredna djelatnost postaje ekonomski opravdana za većinu stanovništva, te se obim proizvodnje naročito u biljnoj proizvodnji konstantno širi, neophodne su aktivnosti edukacije, stručnog osposobljavanja i kontrole novih RPG-a.
agroklub.ba
