Dževad Karahasan je pisac, akademik i profesor u Sarajevu te na austrijskim i njemačkim univerzitetima, najviše u Grazu, bivši dekan sarajevske Akademije scenskih umjetnosti, dramaturg i nagrađivani autor romana “Istočni divan”, “Šahrijarov prsten”, “Sara i Serafina”, “Noćno vijeće”, “Sjeme smrti”, te brojnih pripovjedaka, eseja i drama postavljenih u mnogim teatrima.
On je posebna pojava na regionalnoj i evropskoj književnoj i pozorišnoj sceni.
U intervjuu za 24sata.hr, Express magazin, komentarisao je kako iz perspektive Graza vidi današnje Sarajevo, te je li razočaran politikom, koja, čini se, polahko ubija onaj poznati sarajevski duh i multikulturalnost.
– Prije desetak godina mi je u Parmi jedna gospođa s Ilidže kraj Sarajeva objašnjavala da nema više onog Sarajeva u kojem je ona odrastala, da se Sarajevo promijenilo, da se ona ne namjerava vratiti jer ovo više nije ono Sarajevo… “Samo ste Vi, gospođo, i nakon 25 godina nepromijenjeni, sve ostalo se stalno mijenja, jer je živo”, netaktično sam komentirao njezin lament. A onda se pokušavao “izvaditi” tako što sam je uvjeravao da to ona ne tuguje za “onim Sarajevom”, nego za svojom mladošću koje više nema i koja uostalom nije bila tako lijepa kako joj se danas čini. Time sam, naravno, pravio nove pogreške – “nije majka Mehu tukla zato što je kockao, nego zato što se vadio” – sve to je moja bivša sugrađanka znala bolje od mene – kazao je Karahasan, dodajući:
– Kasnije sam shvatio, prekasno da se opravdam pred njom, i zbog toga i danas duboko žalim, da sam netrpeljivo i netaktično reagirao zato što me već nervira moda da se “današnje Sarajevo” napada u ime nekadašnjeg. Jasno je da su mnogi od tih “napada” potekli iz iskrene ljubavi prema tom gradu i želje da on bude što je moguće bolji, ali su mnogi od njih puko služenje zlim politikama ili dokono brbljanje da se zaradi neki honorar. Ovo današnje Sarajevo napadaju u ime onog “pravog Sarajeva”, ljudi koji u njemu nikad nisu živjeli i ne znaju ovo, kao ni ono. Drugi “plaču” nad Sarajevom u kojemu su, eto, verbalno napadnuta dva ugledna pjesnika, jedan na ulici u prolazu, a drugi na semaforu, dakle oba puta bez svjedoka.
Kazao je da ga nervira “moda koja ime Sarajeva počinje koristiti kao lično ime, o gradu govori kao o osobi koju dobro poznaje i s kojom je već stoljeće u lošem braku”.
– Jasno je da u Sarajevu mnogo toga ne valja, jasno je da o politici u Bosni uopće ne mogu govoriti jer politike nema, jasno je da često očajavam zbog stanja u mom gradu. Ali nakon svega što se na taj grad sručilo, nakon svih nevolja koje ga stižu u neprekinutom nizu od 1984. Sarajevo je još grad koji se može voljeti i mora poštovati. Još je to grad u kojemu se niko ne čudi prijateljstvu između fratra i hafiza, grad u kojem se bogomolje ne napadaju, a praznici slave u miješanim zajednicama, grad u kojemu se smije na račun svih religija i politika, a sve u slavu života – zaključio je Karahasan.
zavnews/faktor
