Hakim u Mustedreku bilježi da se Adem a.s., stidio Allaha dž.š., zbog počinjenog grijeha i želio se pokajati. Obratio se Gospodaru: „Gospodaru moj, zar me nisi stvorio Svojom rukom?“ „Da“, odgovorio mu je Gospodar. „Zar nisi u mene udahnuo Svoga ruha“? , upita Adem. „Da, Ademe“. „Gospodaru moj, zar nisi naredio melekima da mi sedždu učine“?, upitao je Adem. „Da, Ademe“, odgovorio mu je Allah. „Gospodaru moj, zar Ti nisi rekao kada sam kihnuo:'Smilovao ti se tvoj Gospodar“? „Da, Ademe“, odgovorio mu je Allah. Adem ponovo upita: „Gospodaru moj, zar Tvoja milost nije pretekla Tvoju srdžbu“? „Jest, Ademe“, odgovori Allah. „Gospodaru moj, ako se pokajem hoćeš li me vratiti u Džennet?“, upitao je Adem. „Da, Ademe, vratit ću te“, odgovorio mu je Allah. „Onda Ti se kajem“, reče Adem“.
Poslanik Muhammed a.s., je na Mi'radžu vidio čovjeka koji bi pogledao desno i vidio masu ljudi pa bi se nasmijao, a potom bi pogledao lijevo i opet vidio masu ljudi pa bi zaplakao. Poslanik je upitao Džibrila: „Ko je ovaj čovjek“? Džibril mu reče: „Ovo je tvoj otac Adem. Kad pogleda na desnu stranu vidi svoje potomke koji su živjeli u pokornosti i oni će u Džennet, pa se tad nasmije, a kad pogleda lijevo, vidi neposlušne i griješne potomke svoje koji će u Džehennem i zato tad zaplače“.
Allah dž.š., je između Adema i Muhammeda a.s., poslao mnogo poslanika. Kaže nam, da nam je o nekima od njih u Knjizi kazivao a o nekima nije. Među sto dvadeset četiri hiljade njih, malo je onih za koje znamo. Ali ono što o svakome od njih znamo je, da su došli da pokažu čovjeku put do Dženneta. Došli su, od Gospodara svjetova poslani su, da čovjeka opominju, savjetuju i da ga vode kući spasa. Allah dž.š., kaže: „Mi ni jedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali“./Isra,15./.
U ovom mjesecu, Rebiu-l-evvelu, rodio se posljednji u poslaničkom nizu. On se u nekoliko stvari razlikuje od predhodnika svojih, a jedna od tih je da je on s.a.v.s., poslan svim ljudima i da je pečat vjerovjesništva. Iz te činjenice proizilazi da put koji je pokazao čovjeku, čovječanstvu, je konačni, nezamjenjivi put kojim se čovjek može vratiti u Džennet. Nema drugog puta. To je Poslanik čak i slikovito objasnio crtajući na pijesku put i stranputice. Ta slika na pijesku u stvari je prikaz kur'anskog ajeta: „A onaj ko želi neku drugu vjeru osim Islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati“./Ali Imran,85./
Savremenici poslanikovi, ta najbolja generacija ljudi na zemlji, ashabi, često su Poslanika pitali, pitali su ga o svemu, a najčešće o dobrim djelima, a sve to iz silne želje da na desnoj strani budu, na onoj koju kad Adem a.s., pogleda nasmije se od radosti što džennetske stanovnike vidi. Muaz ibn Džebel, u ime svih sljedbenika poslanikovih, u ime svih ljudi koji za povratkom u Džennet žude, pita: „Poslaniče, put mi kaži“! Muaz želi znati koja su to djela koja će ga u Džennet uvesti. Koja su to djela koja će ga od vatre udaljiti. Kao da kaže, Poslaniče, šta treba da radim, pa da i ja na toj desnoj strani, kojoj se i otac naš Adem a.s., raduje, budem? Poslanik mu reče: „O, Muaze, pitao si o onome što je za svakog čovjeka najvažnije“. Šta ima za čovjeka važnije od toga, gdje će vječnost provesti. „Ta djela nisu teška, onome kome ih Allah olakša“.
Nije teško činiti dobro čovjeku koji je svjestan prolaznosti dunjalučke i vječnosti svijeta budućeg. Nije teško činiti dobro, ako nam je srce ispunjeno vjerom u Boga i ljubavlju prema Poslaniku. „Vjeruj Allaha i nikoga s Njim ne izjednačuj“, reče mu Poslanik. Allah dž.š., čovjeku daje da se rađa čist, u čistoj vjeri Božijoj. Od čovjeka traži da tu čistoću vjere u Boga jednog očuva i učvrsti. Od nas Uzvišeni traži, da promatramo, da putujemo, da razmišljamo, da ibadetimo, da učimo i da posmatrajući i čitajući znakove i ajete, vjerovanje, snažimo. „Klanjaj namaz, posti Ramazan, daji zekat i ako si u stanju obavi hadždž“. To Muaze trebaš činiti da bi bio na putu ka Džennetu. Poslanik nas uči da se vjera naša temelji na pet šarta islamskih.
Namaz, čovjeka svakodnevno vezuje za Gospodara, kako ne bi zaboravio svoju ovisnost o Njemu, kako ne bi previdio svoju nemoć i kako bi stalnim podsjećanjem na Božiju sveprisutnost, protiv grijeha se uspješno borio. „Zaista namaz odvraća od razvrata i svega što je ružno“./Ankebut,45./. „Posti Ramazan“, to, o Muaze, moraš raditi ako si zdrav i sposoban jer je to posebno važno djelo i nezaobilazan metod u odgoju čovjeka. Post će te naučiti, kako pobijediti sebe, kako savladat strast i nagon i kako uprkos svim teškoćama ustrajavati u pokornosti Stvoritelju. „Daji zekat“. O Muaze, o čovječe, Allah dž.š., je blagodati na Dunjaluku rasporedio. Neki imaju više, neki manje. Neki tako mnogo da imaju viška a neki tako malo da im ne može biti. Iskušavam i one kojima sam dao i one kojima sam uskratio, poručuje Stvoritelj. Ako bogati budu dijelili, shvatili su i razumjeli da oni nisu vlasnici ničega. Ako siromašni budu strpljivo podnosili dunjalučke nedaće, neka znaju da će Poslanik, Muhammed a.s., prvi ući u Džennet, a s njim će biti siromašni vjernici. „Ako si u mogućnosti, obavi hadždž“. Tražiš, o Muaze, da ti pokažem put do Dženneta.
Želiš da ti ukažem na djelo koje će te u Džennet uvesti. Upamti, hadždž je tu posebno važan jer on čovjeka mijenja potpuno. Omogućava mu da se grijeha oslobodi i započne iznova. Omogućava mu da iz hadždžskih obreda nauči suštinu svoga postojanja i da u srcu učvrsti i ojača žudnju za Džennetom. „Imaju djela, o Muaze, koja, ja nazivam, vratima svakog dobra“, reče Poslanik. Posebna su zbog toga što su tajna i što za ta djela zna samo izvršilac i svjetova Gospodar. Pitam te: „Hoćeš li da te uputim ka tim vratima svakog dobra“? Poslaniče, snažno mi je stalo da budem čvrsto na putu ka Džennetu, zato te molim PUT MI KAŽI!!! „Ta djela su, post, sadaka i noćni namaz“. Sva tri ova djela imaju obilježje tajnosti. Post je skriveni ibadet, sadaka je najbolja kad se tajno daje, a najbolji namaz poslije farza je onaj tajni, noćni.
Nije dovoljno samo obrede činiti da bi se Dženneta domogli. Čuli smo, obredi su temelj, a vjera je više od toga. Ona je ponašanje, vjera je život. Zato Poslanik sada pita Muaza: „Hoćeš li da ti kažem šta je posebno važno na tom putu ka Džennetu?“ „ Došao sam zbog toga, Poslaniče, kaži mi“:, reče Muaz. „Islam ti je glavna stvar, njegov temelj je namaz a džihad je njegov vrhunac“. Život čovjekov treba biti islam. Taj život se smiješća između sabahske sedžde i neprekidne borbe sve dod počinka, a ta borba na putu ka Džennetu, džihad se zove. Sedžda je temelj. Ona odgaja i čuva od grijeha i podstiče na borbu.
A džihad je borba sa sobom, borba protiv šejtana i sa svim životnim izazovima. U džihadu je, i onaj koji uči, i onaj koji radi, i onaj koji dobro naređuje a zlo zabranjuje. U džihadu je i žena u trudnoći. Džihad je svaki trud učinjen na putu dobra, na putu ka Džennetu. „Ima nešto, Muaze, što se nad čovjekom nadvilo kao stalna opasnost. Tako je strašno da ti može sva djela uništiti i s tog puta ka Džennetu odvesti na stranputicu i smjestiti te na lijevu stranu“. Kad je lijevo pogledao Adem a.s., zaplakao je, jer na toj strani bijahu stanovnici Džehennema. Tamo nas, veli Poslanik može odvesti, jezik. Kuda nas vodi smutnja, svađa, sukob, nerazumijevanje, samoisticanje, lažne optužbe? Sve to vodi nas nesreći na oba svijeta. Na ovom, takvo društvo nema napretka, a na Ahiretu svi koji su se koristili lažnim optužbama, ružnim riječima, koji su ogovarali i smutnju u društvu sijali, uništili su svoja dobra.
Uzvišeni Bože, pomozi nam da u mjesecu Pejgamberova rođenja, čvrsto stanemo na put koji Džennetu vodi. Amin!
Gradska džamija Zavidovići
