S njim smo bili najbolji u bivšoj Jugoslaviji, a potom i u Evropi. Na njegovim i rezultatima njegove generacije mnogi i danas žive, a njega nema. I tako već 15 godina…
Najteži dani
Mirza Delibašić, nenadmašni Kinđe, preminuo je 8. decembra 2001. u Sarajevu.
Tog smo dana ostali bez posljednjeg košarkaškog romantičara, našeg najboljeg sportiste svih vremena, čovjeka koji je sve protivnike pobjeđivao, ali nikad ponižavao, kojeg su njegovi navijači voljeli, a protivnički poštovali i zbog kojeg je Bosna bila klub kojem se i na “najvrelijim” parketima aplaudiralo…
Mirzin duh s nama je i danas, tu negdje, lebdi, a možda nas i čuva, baš kao što pokušava sačuvati njegov klub, njegovu Bosnu, koja proživljava najteže dane u svom postojanju.
Kinđe je bio rođeni pobjednik
Jer, da nije bilo Mirze i njegovih saigrača, koji su tog čarobnog 5. aprila 1979. osvojili Kup šampiona, za “Studentima” teško da bi iko i suzu pustio, a kamoli pokušao spasiti iz agonije koju godinama preživljavaju i koja je sada dostigla vrhunac.
No, veliki pehar u Bosninim vitrinama i titula prvaka Evrope kost je u grlu mnogima koji bi pustili klub niz vodu, ali ne smiju. Evropski prvak ne smije se ugasiti!
Blistao u Realu
Jednako tako ne smije se ugasiti niti ono što nas je Kinđe naučio, a to je da uvijek treba razmišljati pobjednički i raditi sve da ta pobjeda dođe. A Mirza je bio pobjednik, čega god da se dohvatio…
Kao najdarovitijeg košarkaša bivše države, Bosna ga je 1972. dovela iz rodne Tuzle i počelo je stvaranje historije. Bosnu je predvodio do titule prvaka Jugoslavije i Evrope, dok je s reprezentacijom Jugoslavije bio evropski, svjetski i olimpijski šampion.
Postao je istinski as svjetske košarke, kojeg je Real Madrid doveo kao najskupljeg igrača u klupskoj historiji! U Realu je proveo samo dvije sezone, ali je i to bilo dovoljno da dobije status legende “Kraljeva”.
Bolest je prisilila Delibašića da se na vrhuncu slave povuče sa parketa, ali ga nije odvojila od Bosne i Sarajeva, koje nije napustio ni u najtežim, ratnim danima.
Priznanje MOK-a
Mirza Delibašić rođen je 9. januara 1954. godine u Tuzli. Preminuo je 8. decembra 2001. u Sarajevu.
Kao igrač, nastupao je za tuzlansku Slobodu (1968-1972), sarajevsku Bosnu (1972-1981), španski Real Madrid (1981-1983) te reprezentaciju Jugoslavije (176 nastupa). Igrao je na poziciji beka i krila (197 centimetara).
Kao trener, u više navrata bio je šef stručnog štaba Bosne i bio je prvi selektor reprezentacije BiH po osamostaljenju naše države. Za sportistu stoljeća naše države izabran je 2000. godine.
Dobitnik je priznanja Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) iz 2001. godine, dok je 2007. uvršten u Kuću slavnih Međunarodne košarkaške federacije (FIBA).
Minimum poštovanja
Članovi Mirzine porodice danas će se u 12 sati okupiti na groblju Bare, na 15. godišnjicu Kinđetove smrti. Kako kaže Delibašićev mlađi sin Danko, dobrodošli su svi oni koji žele odati počast Kinđetu.
– Što vrijeme više prolazi, to se o Mirzi sve manje priča, kakav je bio sportista i čovjek, potiskuje se u drugi plan. Nećemo gledati svijet, ali pogledajte u regionu kakav imaju tretman njihove legende i njihove porodice… Kod nas je to na sramotnom nivou, uz rijetke izuzetke.
Ovo je teško vrijeme, ljudi se bore kako kupiti hljeb, ali oni koji su dužni da ne zaborave Mirzu i sve ono što je uradio, žive ugodno i komforno i bio bi red da pokažu neki minimum poštovanja – kaže Danko Delibašić.
(Vijesti.ba / Avaz)
