Put svile čuvena je kovanica koja označava mrežu puteva kojom su stoljećima prije Marca Pola i Renesanse, evropska i bliskoistočna carstva razmjenjivala trgovačka dobra i tehnološke inovacije sa Kinom. Dvojica autora za Dane pišu o dijelu Novog pojasa svile koji prolazi kroz Pakistan i geopolitičkim i ekonomskim promjenama koji će izlazak Kineza na luku Gwadar u Indijskom okeanu donijeti po cijeli svijet.
Gwadar je lučki gradić smješten u pakistanskoj pokrajini Balučistan. Udaljen je od glavnog grada Karačija oko 550 kilometara, a samo 120 kilometara od granice sa Iranom.
Danas kao još pretežno ribarski gradić broji tek stotinu hiljada stanovnika – što je za ogromni Pakistan zaista sitnica. Ipak, vjetar promjena za Gwadar (čiji naziv faktički znači Vrata vjetra) počinje puhati u XXI stoljeću i vezan je za dva nezavisna događaja. Prvi je uspon Nawaza Sharifa kao višestrukog i aktuelnog premijera Pakistana, a drugi je dolazak Xi Jinpinga na mjesto predsjednika Narodne Republike Kine. I premijer i predsjednik su uložili napore u dalje otvaranje svojih država ka svijetu naročito ka ekonomskoj saradnji, i naročito saradnji između ove dvije – što se nikad ne smije smetnuti s uma – nuklearne sile.
Kineski san
Reforme od osamdesetih godina prošlog vijeka do današnjih dana i predsjednikovanja Xi Jinpinga, išle su postepeno, korak po korak, i u tome također treba tražiti kineske specifičnosti.
Kineski san je sintagma ili kovanica koju je predsjednik Xi Jinping prvi put upotrijebio 2013. godine, kako bi opisao proces podmlađivanja i obnove kineske nacije, vezan za Dva stoljetnja cilja, koja podrazumijevaju da će svi stanovnici NR Kine na stotu godišnjicu od osnutka KP Kine živjeti u umjerenom bogatstvu, dok će 2049., na stotu godišnjicu od uspostave Narodne republike Kine, svi stanovnici živjeti u bogatstvu.
Novi put svile jedan je od najsnažnijih alata za ostvarivanje Kineskog sna. Riječ je o inicijativi koju je pokrenula NR Kina iza kojeg se krije golemi program infrastrukturnih ulaganja. Nove autoceste, brze željeznice koje bi povezale istok Azije sa zapadnom Evropom, izgradnja morskih i zračnih luka, izgradnja energetskih objekata i komunikacijske infrastrukture, povezale bi dva kraja euroazijskog kontinenta i to kopneno („Jedan pojas“) i pomorski („Jedan put“).
Kina, centralna Azija, Rusija, Afrika, Europa, Perzijski zaljev, Mediteransko more preko Centralne Azije i Indijskog okeana, sve su to dijelovi planete koji se nalaze za Novom putu svile, i sa kojima NR Kina želi razviti koncept win-win saradnje kroz zajednicu zajedničke sudbine. Kina je spremna da ulaže, nude kredite i garancijske fondove, a ukupna ulaganja procjenjuju se na bilione dolara. Za početak, Kina je za međunarodna ulaganja osnovala novi fond vrijedan 40 milijardi dolara.
More i kopno
Zemlje duž „Pojasa“ i „Puta“ imaju vlastite prednosti u resursima, a njihove privrede su međusobno komplementarne. One bi trebale promicati koordinaciju politika, olakšavanje povezivosti, neometanu trgovinu, finansijsku integraciju i međuljudsku povezanost kao pet zajedničkih velikih ciljeva. Tu dolazimo do saradnje NR Kine i IR Pakistana.
Vlasti Pakistana dale su Kini luku Gwadar na 40 godina besplatnog korištenja. Uvjet je da nakon isteka tog roka NR Kina vrati luku Pakistanu. Kina također gradi putnu mrežu od luke Gwadar kroz Pakistan do kineskih teritorija u sklopu Kinesko-pakistanskog ekonomskog koridora (CPEC), paketa infrastrukturnih projekata ukupne vrijednosti 54 milijarde američkih dolara (USD). Vrijednost predviđene izgradnje transportne infrastrukture u okviru CPEC-a je oko 11 milijardi USD. NR Kina će graditi autoputeve i brze željeznice koji će povezivati kako gradove i područja u Pakistanu, tako i njih sa Kinom preko Autonomne Regije Xinjang Uyghur, u kojoj, treba i to napomenuti, gotovo pola populacije ili preko deset miliona ljudi čine muslimanski narod Ujguri.
Autoput Karakorum, koji je i svojevrsna turistička atrakcija zato što prolazi kroz istoimenu planinu koja je dio masiva Himalaja, na nadmorskoj visini od preko 4.500 metara, dug oko 1.300 kilometara, bit će u potpunosti rekonstruiran.
Strateški ciljevi
To će za posljedicu imati tektonske promjene u najmanje dva segmenta. Prvi je ekonomski, tačnije trgovinski. Morska ruta Novog puta svile koja ide od Mediterana (uključujući i naš Jadran!) kroz Suecki kanal ne bi više kružila oko Indije i dalje kroz Južno kinesko more do kineskih lučkih gradova, nego bi doplovljavala do Gwadara gdje bi se roba tovarila na kamione i vagone te putem preko Karačija išla ka zapadu Kine (Uzgred, zapad Kine je kudikamo nerazvijeniji dio ove velike države.
Drugi aspekt koji je od globalnog značaja je vojni. Kao što nikada nije bila pomorska velesila, Kina tako nije bila ni vojna velesila na moru, na način kako su to bili Velika Britanija čija je mornarica osvojila za Krunu četvrtinu planete, ili, pak Sjedinjene Američke Države.
Prilika decenije
Ima li sve ovo veze sa BiH? Moglo bi imati. Ne zaboravimo da je Pakistan veliki i iskreni prijatelj BiH, te da su i za vrijeme bivše zajedničke države kao i u poslijeratnom vremenu firme iz BiH bile prisutne u Pakistanu i ostavljale zavidne reference. Za vrijeme SFRJ to je bio „Energoinvest“ a nakon Daytona u Pakistanu je radio GP „Put“.
Na tom fonu je bila i posjeta pakistanskog premijera Nawaza Sharifa Sarajevu u decembru 2016. Tada su obje strane iskazale interes za produbljivanje političkih, trgovinskih i ekonomskih veza kao i saradnje u oblasti odbrane. BiH i Pakistan su se obavezale da će organizirati posjete vojnih i trgovinskih delegacija.
Pakistanci dolaze u aprilu na Mostarski poljoprivredni sajam na kojem će prisustvovati i visoka delegacija NR Kine. Dvije države su se obavezale da će raditi na liberalizaciji međusobnog viznog režima koja bi značila ukidanje viza za nositelje diplomatskih i službenih pasoša dvije zemlje. Nadalje, u 2017. trebali bi se održati sastanci i pregovori u vezi sa Sporazumom o preferencijalnoj trgovini, Zajedničkoj ekonomskoj komisiji (JEC) i Zajedničkom trgovinskom odboru u 2017. godini. Sam premijer Sharif je naglasio mogućnost saradnje i to države prema državi (Government to Government – G to G), koja se može raditi bez tendera. Evo jednog konkretnog prijedloga.
BiH bi trebala iskoristiti momentum posjete premijera Sharifa da razvije poslove u tom smjeru i da, za početak recimo, obezbijedi operativno mjesto u Gwadaru, gdje će se nalaziti biro i budući biznis centar iz koga će teći inicijative prema svim projektima vezanim za CPEK. U nekoj perspektivi BiH bi mogla preuzeti na sebe i interese drugih zemalja bivše Jugoslavije ili (makar dijela) Balkana gdje bi imala ulogu agenta i posrednika.
(Dr. Nedim Makarević, ambasador BiH u Pakistanu i Mr. Sci. Faruk Borić, predsjednik Udruženja Bosansko-kineskog prijateljstva)
