Koliko puta u danu neke važne stvari odgodimo za neko buduće vrijeme, vrijeme kada ćemo imati više snage, energije ili nečega trećeg.
Kada se takva praksa počne ponavljati iz dana u dan naš život počinje se vrtjeti samo oko onoga što je ugodno i lagano. Sve ono što nas izgrađuje i oblikuje, a nije lagano odlazi u budućnost, ili bolje rečeno odlazi u prošlost, jer kada nešto prvi put odgodimo u većini slučajeva tome se više ne vraćamo. Tu priča završava a da nije ni počela.
Mnogo je knjiga i članaka napisano na temu odgađanja. Mnogo je misli izrečeno o važnosti sadašnjeg trenutka ali ništa od toga ne pomaže ukoliko ne umijemo disciplinirati sebe, i sebi reći: Mogu i hoću upravo sada. Današnje društvo kao da na svakom koraku govori: “Stani i uživaj”, što jednim dijelom ima nekog opravdanja. No s druge strane logika čovjekovog života je jednostavna: čovjek postaje samo ono što čini. Snovi u koje se ne ulaže postaju razočarenje.
Čekajući „sutra“ život prolazi a mi postajemo oni koji su izgubili vjeru u gotovo sve. Sve nam ovo govori koliko su važne vrijednosti strpljivosti, dosljednosti i ustrajnosti. Mi u konačnici nismo ništa drugo nego vrijeme koje sada imamo i naša odluka na šta ćemo ga utrošiti. Ukoliko to vrijeme prokockamo prokockali smo i život, prokockali smo i snove koji više nikada neće gorjeti unutar nas i tjerati nas naprijed.
Formula pobjednika je jednostavna a ona je: nema čekanja sutra, ono što moraš napraviti uradi danas, jer sutra ne postoji. Mi nismo naše sutra, mi smo naše danas. Strah, sumnja, nespremnost za žrtvu samo su neki od razloga zašto idemo linijom manjeg otpora, zašto se prepuštamo struji. Kada jednom shvatimo da je naš cilj u životu odgovor na naše „zašto živimo“ onda ćemo početi ozbiljnije shvaćati sebe i svoj život.
savjetnikuspjeha