Svi mi kad tad dođemo do nekih zidova i granica u našem životu i pomislimo na kraj. To iskustvo kraja jednako je poznato svima.
Ponekad ne moramo imati nekih vanjskih zapreka da se povučemo, već samo dođemo do nekog unutarnjeg saznanja ili gubitka osjećaja i motivacije, i pomislimo da je sve gotovo. Uspješne ljude ne mimoilaze pomisli na kraj, štaviše oni se s njima susreću mnogo više. Možda je čudno zašto je to tako. Upravo zato što na svakom tom osjećaju nastavljaju dalje ići, odnosno kreću ispočetka.
Kada dođemo do takvog osjećaja sve što je potrebno je da udahnemo ispočetka i promijenimo ploču u svojoj glavi. Potrebno je da povežemo izgubljene tačke naše vizije, hrabrosti, snage, sigurnosti u sebe i mnoge druge koje su se s vremenom razdvojile. Potrebno je da se ponovo povežemo sa izvorom i ponovo otkrijemo zašto smo se zaljubili u cilj koji smo se zaljubili. Potrebno je da ponovo zadrhti duša kada učinimo nešto što smo nekad s takvim žarom činili.
No to nije uvijek lahko. Kada ostanemo prazni ništa nas ne može pokrenuti da nastavimo dalje. Strah i sumnja isprazne sve naše unutarnje rezerve da se pitamo čime ih više možemo napuniti. No tada nam ostaje samo jedno: shvatiti da smo odgovorni za svoj život, i da niko drugi nije odgovoran za našu budućnost osim nas. I shvatiti da naša duša nadilazi sve ono što naše tijelo osjeća i može sve ono što se čini suludo i nemoguće.
Kada pomislimo da je kraj trebamo samo sebi reći da je to poput kraja jednog poglavlja knjige, nakon čega nas čeka jedno još uzbudljvije i zanimljvije poglavlje. Zato slobodno možete pristati uz te krajeve, ali samo ako ćete nakon njih okrenuti novu stranicu i krenuti dalje. Da nema kraja jednoj rečenici ne bi bilo početka ni drugoj. Na kraju svakoga dana mirno zatvorite proteklo poglavlje spremni ujutro krenuti na novi početak. To je put ljudi koji daleko stižu.
savjetnikuspjeha
