Istina je da je svijet u nama često rekacija svijeta u kojem živimo, ali je još veća istina da svijet u nama može biti kreator svijeta u kojem živimo. Naše odluke imaju moć oblikovati ne samo našu stvarnost, već i stvarnost naših međuljudskih odnosa. Potvrđuju to mnogi ljudi koji su u katastrofalnim uvjetima života stvorili nešto novo, vrijedno i pozitivno, ostavili mnogo veću ostavštinu nego oni koji su živjeli u idealnim uvjetima života.
Ne treba nam puno da se požalimo na svijet oko sebe, na ljude s kojima živimo i radimo. Štaviše to činimo svakodnevno na svom radnom mjestu, u svojoj porodici, na druženju s prijateljima. Kao da žaleći se ispuhujemo sve one osjećaje težine i nezadovoljstva. Možda to malo i ima terapeutskog učinka ali ima mnogo više negativnih posljedica. Žaleći se utvrđujemo se u uvjerenju i sebi šaljemo poruku da je naš svijet užasan, da se nismo sposobni nositi sa njim i da naš život nema smisla.
Govoriti opet dobro o svijetu oko sebe značilo bi lagati jer doista okolnosti nisu bajne. Pa šta onda možemo učiniti? Postoji li treća opcija? Postoji, to je naša vjera u sebe, vjera da kakve god bile okolnosti nećemo dopustiti da nas slome, nećemo sebe proglasiti gubitnicima dokle god dišemo jer znamo da imamo čitav niz mogućnosti pred sobom ali ih možda trenutno ne vidimo jer smo samo usmjereni na žaljenje, na kukanje, na zapomaganje životom kojim živimo.
Kada tako počnemo razmišljati onda zaista možemo prihvatiti činjenicu da nije važno u kakvom svijetu živimo, važno je kakav je svijet u nama. To je jedini svijet u kojem možemo nešto mijenjati, to je svijet u kojega moramo svakodnevno ulagati svojim pozitivnim razmišljanjem i odlukama. Što se više zadržavamo u tom svijetu u sebi on postaje dominantniji i snažniji, on postaje izvor rješenja, pokretač i izazov promjene svijeta u kojem živimo.
savjetnikuspjeha
