Ne trebate nikome opisivati svoj život, ne morate se truditi dokazivati, ne morate nikome ništa pokazivati, samo živite.
Ne trebate od ljudi tražiti razumijevanje jer oni kojima vrijedite će vam ga ionako dati, a oni ostali će se samo pretvarati da vas razumiju. Ne morate se nikome pravdati zašto živite tako kako živite, otvarati svoje skrivene misli i osjećaje na svjetlo dana, jer ljudi će to ionako iskoristiti kada im dođe prigodan trenutak.
Zašto većinu života potrošimo tražeći potvrde, koliko toga u životu učinimo radi pljeska kojega želimo dobiti od nepoznatih ljudi, riječi „bravo“ ili jednostavne pohvale. Koliko vremena potiskujemo prave čežnje našeg srca jer želimo osjetiti da nam se drugi dive, da smo nešto veliko učinili. A onda i onima koji to ne primjećuju, jer ne žele primijetiti, mi opisujemo svoja postignuća, pokazujemo medalje i trofeje a njih jednostavno nije briga za to.
Koliko vremena potrošimo na različita dokazivanja? Prvo dokazujemo drugima da vrijedimo, a onda to isto ponavljamo sebi, želimo da nam neko to potvrdi, naglasi, podsjeti nas, a potrebno je samo živjeti, izbaciti more različitih sumnji i strahova i samo se prepustiti trenutku koji nam dođe. Toliko smo dobro razvili taktiku različitih opravdanja i izlika, razvili ih samo da ne živimo, samo da ne bismo riskirali, pokušavali i na koncu uspjeli.
Ne trebate nikome opisivati svoj život, dokazivati se, pravdati se, jer to što padate znak je da nešto pokušavate, a to što ustajete znak je da ste čovjek koji ima obraz i karakter, cilj i snove. Ako vas neko osuđuje znajte da u vlastitoj nutrini i sebe osuđuje, ako vas neko voli znajte da u vlastitoj nutrini i sebe voli. Samo što trebate jest živjeti, s manje težnje da se dokazujete i pravdate bit će manje negativnih misli i briga u vašoj glavi a više ljepote u vašem životu.
