Trideset godina nakon nuklearne bombe u Černobilu, sobovi sa skandinavskih planina još su uvijek radioaktivni. Nisu oni jedini koji su zahvaćeni. Već generacijama Sami, narod s arktičkog sjevera, živio je u skladu s prirodom. Mnogi od njih su radili kao boazovazzi ili čuvari sobova vodeći ih preko stotina kilometara terena ne bi li ih na kraju prodali. Za njih je meso sobova bilo ekonomski i kulturološki oslonac.
Ali najveća nuklearna tragedija u povijesti je stala tome na kraj. Kontaminiravši zemlju, pretvorila je tamošnje sobove u toksične životinje uništivši time i život Samia.
Fotograf Amos Chapple otputovao je s “Radio Free Europe” u Norveške Snase gdje je upoznao ljude koji još uvijek pokušavaju očuvati tradiciju. Podijelio je foto priču o životu nakon nuklearne bombe. U padu nuklearne bombe radioaktivni materijal je kontaminirao atmosferu iznad Evrope i Sovjetskog saveza.
Kiša i vjetar su raspršili radioaktivni materijal koji je kontaminirao tlo. Radioaktivni materijal je ispunio šume i jezera. Ubrzo je bila kontaminirana i hrana koju su sobovi jeli.
Lišaji s kojim se sobovi hrane nemaju korijenje, a sve bitne nutrijente uzimaju iz zraka. Sobovi su tako vrlo jednostavno postali radioaktivni konzumirajući ih. Čak 9 000 godina Sami su povezivali svoj kulturološki identitet sa sobovima. Te životinje su im omogućavale hranu, novac te tradiciju koju su prenosili s generacije na generaciju.
Najteže je bilo preći iz bezvremenskog života sjedinjenog s prirodom u život u jednom od najkontaminiranijih mjesta na zemlji. Ipak nakon 30 godina stanje se malo popravilo. Količina radioaktivnog materijala se prepolovila. Ali puno lišajeva je još uvijek kontaminirano, što predstavlja nesigurnost za sobove.
Sami koji se hrane sobovima, godišnje se testiraju na radijaciju. Kažu kako će uvijek živjeti u sjeni Černobila.
geek.hr
